Ako nepažljivi, površni čitatelj prema naslovu procijeni da imam nešto protiv izbora Rijeke za europsku prijestolnicu kulture 2020. vara se. Naprotiv, uvjerena sam da je to najbolji i zapravo i jedini mogući izbor kad je o Hrvatskoj riječ! A zašto je baš Rijeka zaslužila ponijeti taj laskavi naslov? Stoga što je Rijeka jedan, ako ne i jedini grad koji se uspješno i hrabro suprotstavlja maloumlju, dekadenciji pa i očiglednoj malodušnosti u koju je Hrvatska utonula.
Rijeka je multikulturalna zajednica, tolerantna, osviještena, avangardna i uvijek spremna oduprijeti se idiotizmu koji je očit u drugim dijelovima zemlje. Čitav onaj kraj, Primorje s otocima, Istra, to je kao neka druga država! Država u kojoj je ugodno živjeti, gdje se i slučajni namjernik osjeća dobrodošlo. Uz to, za razliku od drugih velikih gradova koji su također konkurirali za krunu najkulturnijeg grada, Rijeka ima i sreću što ga vode pametni i tolerantni ljudi lišeni egocentričnosti, licemjerja, suviše dugih prstiju, koji čine sve za dobrobit svoga grada i njegovih stanovnika.
Gradonačelnik Vojko Obersnel itekako razumije bilo svoga grada, osluškuje ga i reagira, on je potpora svojim kulturnjacima i svim onim projektima koji grad čine boljim, ljepšim i ugodnijim za život njegovih stanovnika ali i turista. Ovo će biti i dodatni poticaj da se grad još više uljepša, a da o marketinškom učinku i ne govorimo, da se dovrše neki započeti projekti a za to će od EU dobiti i 1,5 000 000eura. Lijepa svota koja će zasigurno završiti tamo gdje i treba. No, to nikako neće biti dovoljno. Veliko je pitanje hoće li ministarstvo kulture zaista dati prijestolnici kulture obećanih 10 000 000 eura? Živi bili pa vidjeli, premda kako sada stvari stoje trenutni ministar Hasanbegović još nije niti čestitao gradu pobjedniku! A na proglašenju se nije pojavio osobno, već je poslao svoju zamjenicu Anu Lederer. To nam sve govori o antagonizmu Hasanbegovića i prema Rijeci ali i njezinim „nepokornim“ kulturnim djelatnicima! To bih nazvala prvenstveno neodgojem ali i odsustvom minimuma profesionalnog odnosa prema funkciji koju obnaša! No, srećom on će najvjerojatnije do 2020. već biti u ropotarnici povijesti!
Drugi veliki hrvatski gradovi koji su također bili u utrci za laskavu titulu, uglavnom nisu to niti zaslužili! A EU sve vidi i sve zna!
Split: bez obzira na svoju neupitnu ljepotu, na Dioklecijanovu palaču, na turizam u procvatu ispao je iz igre s punim pravom zbog svastike na Poljudu, zbog mržnje usmjerene na sve i svakoga tko govori ili izgleda drugačije, zbog vraćanja crnoj prošlosti, zbog nedavnog brutalnog napada na četvoricu zagrebačkih mladića koji su mogli smrtno stradati u zapaljenom automobilu, posebice zbog zamjenika ministra turizma Pauletića i njegovih šovinističkih ispada! Slobodno možemo reći da Split nije siguran grad niti za nas purgere kao niti za Japance, homoseksualce i pitaj boga za koga sve.
Osijek, grad po kojem se šepure jezive crne odore, raspjevani grad koji vole opere, posebice neke dijelove koje zdušno zajedno s cijelim državnim vrhom repetira na stadionu i tako našim prijateljima Izraelcima odašilju nedvosmislenu poruku: NDH se vratila!
I naposljetku Zagreb. Iako je to moj rodni grad moram reći da on to pogotovo nije zaslužio! Prvo zato što Zagreb više i nije grad, nego palanka na čijim se ulicama i trgovima šepure štandovi s kobasicama, koji smrdi po luku, pivu i ustajalom ulju od pečenja pod banskim repom. To je grad prepun šatora kao u doba osvajača Sulejmana Veličanstvenog, grad od fontana zbog kojih naselje udaljeno od njih samo nekoliko stotina metara i dan danas nema vodovoda! Grad nekada prekrasnih trgova, danas potpuno devastiranih nečijom suludom željom da svoje provincijske djetinjarije pretoči u noćnu moru nas, ovdje rođenih! To je grad koji iza 20 h ne diše i ne živi, čije ulice su mračne i odbojne samo malo dalje od glavnoga gradskog trga. To je grad po kojem marširaju ustašoidne kolone i plaše sve normalne građane, grad – taoc skupine pobiješnjelih, ishlapjelih samozvanih „branitelja“ koji tamane ovce na ražnju gotovo u samom centru pod šatrom koji je postao sramotno ruglo ovoga nekada- grada!
Zagreb je selendra gdje se uglavnom slušaju cajke a nekada smo išli na koncerte i u teatar. Zagreb je prćija nekolicine egomanijaka i leglo kriminala i kriminalaca svih fela koji savršeno funkcioniraju u sprezi s centrima moći od tajkuna do političara. Od vrha do dna ovaj je grad postao pravi, kako je jednom jedan tajkun nazvao prelijepi Cvjetni plac-štakornjak kojemu pod hitno treba deratizacija!
Zato od srca čestitam Rijeci i svim njenim građanima na osvojenoj tituli i neka s ponosom predstavi svoju kulturu i sva svoja dobra kao i sve nas koji dišemo i ponosimo se našom Rijekom!
Za kraj, ne smijem zaboraviti odaslati poglavnici molbu da ne svojata Rijeku. Nije ona njezina (kako je već brže bolje naglasila!). Rijeka je ponos i simbol svih slobodoumnih građana ove zemlje koji cijene sve ono što grad Rijeka nudi, simbol slobode misli, slobode djelovanja i suživota razlika i različitosti!
Vaša Sova
