Piše: Mr.sc. Đula Rušinović-Sunara, dr. med.
predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata
Mišljenje Vlade RH :“Radi zaštite zdravlja djeteta i djetetova prava na zdravlje, smatramo da je opravdano roditeljima uskratiti izbor necijepljenja jer je pravo djeteta na zdravlje više od prava roditelja na (pogrešan) izbor.”
Pogrešan izbor odnosi se dakako na izbor ne cijepiti svoje dijete.
Točno je da svako dijete ima pravo na cijepljenje, ali nije točno da ono tome mora biti podvrgnuto, već to nalaže zakonodavac na prijedlog Vlade i njenog mišljenja. Doktori daju svoja mišljenja i preporuke vladinim stručnjacima. Koji dio priče nije jasan?
Izabrani predstavnici naroda koji najčešće ne poznaju ni jednu od 5 potrebnih struka, a sigurno nitko ne poznaje sve te struke istovremeno (medicinu, pravo, etiku, sociologiju i psihologiju) određuju na temelju preporuka politički angažiranih, strančkim politikanstkim igrama ograničenih ljudi s diplomom medicinskog fakulteta, kojima ni strukovna liječnička udruženja ne smiju dati mišljenje kojega njihova partija nije već odobrila….
To što se Vlada u SVOJEM mišljenju poziva na to da će se država (Vlada) zalagati za puno provođenje i ostvarenje prava, niti znači niti može značiti kako će ista sebi dati za pravo zlostavljati roditelje, uplitati se u njihova roditeljska prava, ucjenjivati, prijetiti te vršiti ostale radnje kojima bi se uz primjenu sile cijepilo njihovu djecu.
“Pravo na zdravlje” jest činjenično samo pravo na dostupnu zdravstvenu sulugu, a što onda uključuje pravo na odluku o tome želi li se tu uslugu prihvatiti ili ne! To vladinim stručnjacima izgledno nije poznato.
To što uvozimo zdravstveno neispravnu hranu, pola Dalmacije nema danima pitku vodu, što još ima kućanstava bez pitke vode, a o kanalizaciji da i ne pričamo, nije nikakva prijetnja zdravlju nacije. Zdravlju nacije prijete zdrava necijepljena djeca koja će dovesti do pomora cijele nacije od vrlo rijetkih i rijetkih zaraznih bolesti.
Valjda zato što te bolesti doktori uopće ne bi mogli prepoznati po kliničkoj slici, jer ih nikada nisu ni vidjeli pa ne bi dovoljno brzo prepoznali početne simptome, a tako bi se zaraza proširila na dovoljan broj ljudi da ugrozi cijelu naciju. A nešto nam je ponestalo i doktora u posljednje vrijeme pa tko bi onda to sve liječio?
Roditelji koji odbijaju cijepljenje djeteta ugrožavaju zdravlje drugih – svog djeteta, drugih osoba koje zbog medicinskih kontraindikacija nisu cijepljene i osoba kod kojih cijepljenjem nije postignuta zadovoljavajuća zaštita.
Što je s ugrožavanjem zdravlja osoba koje se podvrgavaju cijepljenju?
Dakle, kao što nitko nema pravo izravno ugrožavati živote i zdravlje drugih, to se odnosi i na ugrozu zdravlja koju predstavlja samo cijepljenje, a ne isključivo na ugrozu zdravlja poradi ne cijepljenja.
Ukazivanje na to da bi smrt koja može uslijediti poradi posljedica cijepljenja samo nevažna smrt jedinke koju smo svjesno izložili riziku (žrtvovali) jer netko ipak mora stradati ne izgleda ni malo kao neko razumno objašnjenje.
Cijepljenje može predstavljati opću mjeru zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, ali ipak treba dobro razmisliti o obvezi.
U konačnici, sporna odluka nije ona koja se odnosi na to treba li djecu cijepiti, nego je sporno smije li takvu odluku donositi bilo tko osim roditelja tj zakonskog skrbnika, odnosno u kojim slučajevima bi se moglo zatražiti od pravosudnih organa da presude o tome tko je kompetentan skrbnik. Tamo gdje je pravosuđe jasno, a stručna mišljenja barem dijelom donešena izvan partijskih loža, zapravo nema obveze cijepljenja. Odluku ne donosi ni pravosuđe ni zdravstvo ni vlada ni parlament već isključivo zakosnki skrbnik! I upitno je samo tko je zakonski skrbnik. Vlada je službenog mišljenja da smije nijekati skrbništvo (ne pravosudni organi) i čini to na gotovo perverzan način: putem prijedloga zakona za kojega čvrsto vjeruje da će u predloženom obliku i s uvaženim “njenim” mišljenjem proći saborsku proceduru jer smatra (ili možda zna?) kako u Hrvatskom Saboru sjede predstavnici stranaka i politikanata, a ne naroda.
Spominju se već dugo u medijima posljedice koje se predminijeva da bi se mogle dogoditi zbog nedovoljne procijepljenosti, a koje su moguće (potkrijepljeno stručnim medicinskim uvjerenjem da je tome tako, bazirano na emipirijskom praćenju i slobodnom stručnom zaključivanju) i predstavljaju ogromnu opasnost za društvo o kojem Vlada savjesno skrbi. Odgovornost prema zdravlju nacije Vlada iskazuje donošenjem prijedloga da se zakonskim putem ne ukine već nastavi obveza cijepljenja, odnosno da se i nadalje imaju uskraćivati i ograničavati roditeljska prava koliko god je to potrebno da bi se cijepljenje kao mjera zaštite pučanstva od vrlo rijetkih i rijetkih zaraznih bolesti mogla nesmetano provoditi, na dobrobit većine pa i po cijenu da se moraju prihvatiti moguće posljedice cijepljenja.
Samo da razumiju da su pacijenti ne bolesnici niti osiguranici već: i zdravi i bolesni zdravstveno osigurani kao i oni koji nisu zdravstveno osigurani (što je definicija iz Zakona o zaštiti prava pacijenata te je svakako moraju znati, ali je očito ne moraju razumjeti), bilo bi im jasno da to što uskraćuju slobodu odluke o nekoj zdravstvenoj mjeri, moglo bi samo eventualno biti zakonska obveza i to u nekim sasvim precizno definiranim i vrlo ograničenim okolnostima, obuhvatima i rokovima. No, oni ne predlažu takvo rješenje nego žele podržati tiranski odnos prema vlastitim građanima. Ma što bi narod uopće tu trebao da se petlja?! Oni misle i odlučuju za njih, dat će im već i svakome pripadajuće roditelje i djecu. Sad je i meni nekako jasnije zašto se već nekoliko vlada u resoru zdravstva prvo zabavlja umjetnom oplodnjom i abortusima….
Ima li netko u Hrvatskom Saboru da shvaća što znače odredbe Ustava da su svi ljudi pred zakonom jednaki pa da ne pravi razlike u odnosu prema onima koji vjeruju i ne vjeruju, bilo da se radi o vjeri u cijepljenje, Boga ili Vladu?
Uskoro ćemo i to saznati. Nazdravlje!
