Piše: Stjepo Martinović
Preuzimanjem pokroviteljstva nad cjelokupnom baštinom tzv. HR Herceg-Bosne – prihvaćanjem bivših pripadnika tamošnje paravojske kao legitimnih korisnika mirovina iz hrvatskog proračuna, demonstrativnom nostrifikacijom zločina hercegovačkih ratnih šakala, nadasve derogiranjem haaškoga Tribunala koje objektivno znači ugrožavanje mjesta Republike Hrvatske u međunarodnoj zajednici – nomenklatura na Markovu trgu odrekla se temeljnih postulata Ustava i svela zemlju na kleronacionalističku paradržavicu u kandžama uzurpatora neviđenih na ovim prostorima od 1941.!
Da podsjetim, početkom travnja te kobne godine šačica emigrantskih probisvijeta dovezla se na talijanskom kamionu do Karlovca, proglasila ondje kvislinšku tvorevinu koja nikada neće organizirati legitimnu vlast, nikada uspostaviti nadzor nad teritorijem što su joj ga okupatori velikodušno darovali da na njemu ostvaruje njihovu strategiju razaranja i svoju „misiju“ klanja, pljačke i paleži… nikada steći ikakvo priznanje osim svojih kreatora i poneke veleizdajničke patvorine, nikada si pribaviti drugačiji „ugled“ osim onoga nad kojim su se zgražali i nacistički oficiri u zagrebačkom stožeru.
FOTO: BOBO
Danas, uznapredovala klerofašizacija, okamenjena jednostranačka demokratura, svođenje institucija trodijelne vlasti na ridikulozne karikature – bizarne skupine inkompetentnih i subformativnih diletanata, pohlepnih i perfidno usredotočenih na očuvanje utjecaja svim sredstvima pa i angažiranjem profesionalnog obmanjivača, kovača unosnih neistina – ne sluti osim na agrokorizaciju zemlje: posvemašnju propast i razvlačenje plodova znoja cijelih generacija u režiji stranih strvinara i domaćih štakora i grinja. Do iscrpljenja zaliha!
Naime, dok je slugansko-zločinački režim 1945. pao zajedno sa svojim nacističkim mentorom, danas su međunarodne okolnosti takve da nikakav vanjski sponzor klerofašističke garniture u Zagrebu (kao ni jednako razornog šljama u Beogradu, Sarajevu…) neće svojom propašću povući na smetlište povijesti ovdašnje bitange, kriminalce i oportunističku bagru opijenu uspjehom u osvajanju moći izraženim legendarnom „premijerovom“ da može (činiti) što hoće. „Grijehom propusta“, Europska unija, moćne zemlje-članice, da i ne spominjemo Sjedinjene Države, odriješile su ruke postjugoslavenskim režimima da nemilice konzumiraju svoje pogubno interpretirane mandate: oni mogu što hoće, bilo da se radi o petrifikaciji sustava mješavinom terora i korupcije, kupnjom potpore birača rodijačko-stranačkim uhljebljenjima ili ucjenom prorijeđenih džepova otpora ukinućem sinekura, ugrožavanjem gole egzistencije stanovništva ozakonjenjem bankarske lihve…
U tom je smislu morbidna parada na tragu samoubojstva osuđenoga ratnog zločinca itekako simbolična: svrstavanjem pod barjak na kojem su ispisani ratni ciljevi politike krivoustoga u BiH – objektivno i potpisivanjem cjelokupnog beščašća te prljave kampanje – partitokratska kasta jasno svjedoči koliko drži do suvereniteta, prava i sloboda građana ove žalosne paradržavice. Ni koliko je crnog ispod nokta, jer su joj važniji interesi biračkoga tijela impregniranog grabeži na štetu poreznih obveznika, omamljenog tamjanom predatorskog Kaptola, galvaniziranog legionarskom pouzdanošću demonstriranom šatorima i ruganjem pravnoj državi na svakom koraku!
